alterego

Cijenjeni Administratoru:

Kad već morate stavljati reklame bar ih selektirajte, jer ovaj blog nikako ne podržava Seku Aleksić, Baltic ladies, niti ima želju biti dovođen u vezu s bilo kojom reklamom koja se kosi s moralnom vertikalom koju čini i iza koje stoji ŽENA koja piše ovaj blog.

Razumjela bih da ste stavili reklame pelena, dječiji pudera ili kakve dobre votke, al' ovo?!

Zato selim na adresu: http://alteregomamma.blogspot.com/

Goodbye for ever
Grofica von Alterego

u naletu energije uredih kuću dok su mali i moćni jurcali naokolo pretvarajući se da sam robot s "produženom kukom". Sad mirno spavaju u mom krevetu, dok ja tipkam tiho, tiše, najtiše da ih ne probudim.

Sutra ću se vjerovatno probuditi na okviru kreveta sva ukočena. No nije bitno. To će me barem natjerati da cijenim "sitnice" što život čine ljepšim.

Svaki put kad mislim da sam na kraju snaga znam da mi ne preostaje ništa drugo nego da udahnem i nastavim dalje. Na isti način me nose vile kad sam u shopping-u bilo to Sarajevo, Zagreb, Madrid, Milano...Nikad nisam ni pomislila da će prethodno iskustvo trošenja para biti dobra podloga za život s dvoje djece. Al' hajmo ispočetka.

Dobre stvari ovog ponedeljka:
prošli pencilini
bila sestra, jedna jedina
bila torta, k'o švarcvald ako ne i bolja
bilo sunca i još plus napolju

Manje dobre stvari ovog ponedeljka:
broj leukocita opet skočio
broj kovanica u novčaniku opasno spao
par čizama u prodavnici za ove moje hladne nogice ispario
i desno uho me opet svrbi.

 O regresu i ličnoj igračkici i stabilnosti eura neću ni da mislim.

Sutra nas čekaju brisevi grla i nosa. Potom kontrola kontrole. Zatim rasprave šta bi mogli kad bi trebalo. Lista za i protiv operacije krajnika je već napravljena.

Kao što vidiš mogu samo duboko udahnuti.

I onesvjestiti se. Na pod.

Nakon 10 pencilinal, suza, ljubljenja, ujedanja, preklinjanja i odmaranja, hektolitara čaja, c i b vitamina u granulama, sirupa na kašičicu i crtića na sate završili smo s guzicom kao rešetom (njegovom) i alergijom po rukama (mojom).

Sada kao dama mogu samo da pričam sa sobom i povremeno da tipkam, sve ostale poslove prepuštam onom kome smetaju sitnice. Drugim riječima, ništa nas više ne smeta.

A diplomu za hrabrost koju je Car slavno dobio nakon posljednje injekcije, velikodušno je proslijedio meni jer ga svaka moja suza boli?!

Pitam se samo gdje pokupi ovakve "dramatične" geste?!

Pitajte me šta radim ovako kasno na internetu? Tražim novi termin za inekciju pencilina. Neki koji će Cara privoljeti da krene radosnim korakom. Al' od toga nema ništa, sve mi se čini.

Za one neupućene da ti teta nešto kaže: Ništa na svijetu nema teže od dječijih suza.

S Carevim inekcijama, Cicinim histerijama i mojim kroničnim umorom tješim se da je ovo samo prolazni trenutak kada se gleda na skali od 20 godina.

Ili što moja mati reče" Trpi, trpili smo i mi!" Reality check to ti je to.

Vrtići su pravo dobra stvar ako izuzmemo viruse, gripe, bakterije. To bi zapravo bilo parafraziranje članka kojeg pročitah prije par dana. A rekla bih je to tema dana moje porodice. Još preključe Car je bio živahno, zdravo dijete.

A vidi čuda (!) dan poslije dijete nam je u bunilu na 40 stepeni i odbija da ide na bal!?

Nakon pet-šest liječnika, različitih specijalističkih pregleda što javnih što privatnih, prvog, drugog pa i trećeg mišljenja, slikanja pluća i brojnih laboratorijskih pretraga sve u roku od 12 sati, krenuli smo na sigurno i uključili inekcije pencilina. A kako ih niko ne voli primati, sad smo krenuli izmišljati raznorazne nazive za tu posve omrznutu bočicu.

Prvi dan idemo na pregled guze. Drugi dan primamo terapiju. Treći dan gledamo flekicu na leđima. Polako mi ponestaje izgovora, help me out here please.

I to nije sve. Sada treba sačuvati ostatak porodice od bolesti.

Kao što rekoh iz iskustva mogu potvrditi da su vrtići pravo dobra stvar. Socijalizacija sve po EU. Brojne aktivnosti i novosti koje klinja uči su na visokom nivou. Prehrana ok. Ama sve je za 5.

Samo kad izuzmeš zaraze.

(preporuka G.von A lično i personalno: Kad ti daju djetetu uputnicu u bolnicu nikako ne sjedati za volan. )

Dragi moj mali-veliki,

sad kad si zvanično mali čovjek potrebno ti je da znaš jednu stvar- pogled na svijet ti je stvar osvjetljenja. U tvom svijetu to znači da nije bitno dobiti bakugan ako ćemo poslije završiti na sladoledu. Jer po pitanju slatkiša nepostoje viši prioriteti. To je nešto što dijeliš sa sestrom. I njoj je njopa na prvom mjestu.

Zapravo, ponekad zaboravim da si ti još mali jer nas svojim rezonovanjem zapanjiš, iznenadiš i navedeš da pomislima da smo na dobrom putu po pitanju odgoja. Sve dok ne vidim prstić u nosu pa se pitam gdje to pokupi.

U ranim danima braka, kad je mama imala vremena za maštanje, kontala sam koliku će nam radost donijeti tapkanje malih nožica na onom bež tepihu. Ni sanjala nisam da će mi donijeti i nijansu zelene boje na mjestu gdje si izvrnuo šerpu domaćih rezanaca što ih i dan danas pravi tvoja nana koju zoveš majka. S vremenom je došao i novi tepih, a broj sretnih, uplakanih, histeričnih, premorenih, besanih i veselih trenutaka nema broja. Sve ono o čemu sam maštala ti i tvoja seka uljepšali ste toliko da bi se morala uvesti nova mjerna jedinica za izraziti.

Ti sada već znaš kako doći do cilja, polako počinješ stvarnost prilagođavati sebi (u tome si na mamu), polako počinješ manipulirati, znaš prebrojati bonbonice, stvoriti prijatelje, napraviti fotografiju godine, već imaš svoje punoljetne simpatije(u tome si na tatu) ali bez obzira koliko brzo vrijeme prolazilo ti ćeš meni uvijek biti ona mala bebica koja me je mirno gledala i maherski se smješkala po rođenju.

Voli te mama.

Caru se bliži rođenda. U trenu prođe 5 godina. Još malo pa će i brkove brijati mojim brijačem. Bože kako vrijeme leti.

Ja, mati ne samo u tijelu već i u duši danima kontam kako napraviti tortu za 30-tak (i nešto malo više) malih usta u vrtiću. Toliko ih naime ima u grupi. ZA popizdit znam, pogotovo kad pomislim da sa njima rade samo 2 tete. Ali to je neka druga tema.

Hoću reći, danima listam kuharice jer dragani hoće nešto čokoladno, okruglo na dva sprata k'o da je vjenčanje a ne rođendan. I konačno nađem tortu Medeno srce. I zgotovim je u orginalnom receptu. I završim s kolačem za 12 osoba.

Pa onda lijepo jutros povedem dijete do slastičarne da izabere tortu. Jer dok bi ja to skuhala ode mi vrijeme za druženje s djecom. A meni su oni ipak na prvom mjestu.

ZA one koji ne pate od linije ili imaju brz metabolizam ili su spremni odreći se večere evo i recepta za maleni i prste polizati kolač:

1.5 šolja (za čaj) vode
1 šolja šećera
5 kašika pekmeza od šljiva: razmuti i onda dodaj
2 šolje brašna sa 1 praškom za pecivo i 1 kesicom cimeta (-1 kašikica).

Pola smjese istresi na papir za pečenje (ja sam koristila kalup za tortu prečnika 22) i zapeci 10 minuta na 180 stepeni. Dok se peče napravi fil:
10 kašika pekmeza od šljiva razmuti sa sokom od limuna, narandže ili otopljenim limuntosom, i onom 1 kašičicom cimeta.

Kad izvučeš prvu koru iz rerne odmah je premaži ovim filom dok je još vruče a onda po tome prelij ostatak smjese. Peci još pola sata na 180 stepeni.

Napravi čokoladnu glazuru i prelij po torti-kolaču kad je ohlađen.I pozovi ukućane da se dive remek djelu mamine kuhinje. A onda je smjesti u frižider da se ohladi.

Ili jednostavno pođi do prve prodavnice i kupi kesicu medenog srca. 

PRvo, Bajram Mubarek Olsun, nek vam se život ispuni dobrim djelima.

Drugo, kad smo već kod dobrih dijela i u najboljoj namjeri moj jedini je našoj Cici veselici snimio crtić-Barbi u priči o morskim sirenama. Car inače zna priču o dobrom i lošem uzoru i zašto mama ne želi kupiti lutku koja je visoka, plava i napirlitana jer većina naroda nije takva (iako sama ne spadam u kategoriju većine jer ja jesam visoka, napirlitana i plava sa ovim pramenovima u kosi) i mama ne želi da joj djeca steknu pogrešne uzore, no moj ljubljeni je to nekako predvidio.

I naravno Cica se navukla na Babi. Sad okolo hoda i zahtjeva "Babi -goje -piva".

Trebam li reći da mi Barbi i njen samer sanšajn (kako to stručno Car reče) izlazi na nos...